Sadašnji sustav teritorijalno-upravne podjele u Republici Hrvatskoj uspostavljen je reformom 1993. godine. Karlovačka županija ubraja se u red većih županija u Republici Hrvatskoj, sjecište je prometnica koje vode iz srednje Europe prema Jadranu te se ističe tranzitnim, prometnim i geostrateškim položajem. Prednost njezina prostora čine različita prirodna obilježja alpskog, panonskog i krškog prostora.

Od ukupno 649 naselja Karlovačke županije 5 je gradova i 17 općina. Svi su gradovi izgrađeni su na obalama rijeka, a Karlovac na sutoku Korane, Mrežnice i Dobre u Kupu.

Grad Karlovac je administrativno, političko, gospodarsko, obrazovno te kulturno središte Karlovačke županije. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima 55 705 stanovnika, a zajedno s prostorom grada Duge Rese (11 180 stanovnika) čini urbano-funkcionalnu cjelinu u kojoj živi više od polovice stanovnika Karlovačke županije. Nastao je planski kao utvrda za obranu od daljnjeg teritorijalnog prodora Osmanlija. Gradnja karlovačke utvrde u obliku šesterokrake zvijezde počela je 13. srpnja 1579. godine na posjedu obitelji Zrinskih. Grad je dobio ime po svom osnivaču Karlu II. Habsburškom. Unutrašnjost grada podijeljena je na 24 pravilna bloka sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom što čini njegovu baroknu unutrašnjost. Od osnutka pa sve do kraja 17. st. Karlovac je bio tipičan vojni grad. Godine 1776. dobiva status slobodnoga kraljevskog grada. Krajem 18. i početkom 19. st. kreće intenzivan gospodarski razvitak obilježen jačanjem lađarstva na Kupi i izgradnjom važnih cesta koje su preko Karlovca spajale kontinentalnu Hrvatsku s Jadranskim morem. U 18. st. grad se počeo širiti i izvan zidina, na području od Zvijezde prema obali rijeke Kupe na kojem su građeni objekti vezani uz žitnu trgovinu. Početkom 19. st. započinje pravo zlatno doba Karlovca, jačaju obrt i trgovina, a kreće i sve intenzivniji kulturni razvitak grada. Karlovac postaje jedan od važnijih gradova Hrvatskoga narodnog preporoda, među prvima u Hrvatskoj otvara narodnu (ilirsku) čitaonicu. Na početku 20. st. Karlovac je prema broju stanovnika i gospodarskom potencijalu bio treći grad u Hrvatskoj. Poslije Drugoga svjetskog rata započinje faza suvremenog razvitka grada obilježena jačanjem industrije, doseljavanjem stanovništva i prostornom ekspanzijom. Tijekom Domovinskoga rata grad i okolica doživjeli su mnoga razaranja o čemu svjedoči i Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj koji je smješten u staroj austrougarskoj vojarni u prigradskom naselju Turanj, a djeluje u okviru Gradskog muzeja Karlovac. Zgrada Gradskog muzeja, sagrađena u prvoj polovici 17. st. unutar karlovačke Zvijezde, jedan je od najstarijih sačuvanih objekata barokne stambene arhitekture tipa curiae. Aquatika – slatkovodni akvarij Karlovac smješten je na desnoj obali Korane, a njegov izložbeni postav prikazuje floru i faunu hrvatskih rijeka i njihovih ekosustava.

Duga Resa i Karlovac sa svojim prigradskim naseljima tvore jedinu konurbaciju u Karlovačkoj županiji. Arheološki nalazi na lokalitetu Sveti Petar Mrežnički svjedoče o rimskoj naseljenosti na širem području grada iako se Duga Resa spominje tek od kraja 14. st., a jača i raste s pojavom tekstilne industrije u 19. st. Na razvoj grada uvelike je utjecala izgradnja Jozefinske ceste krajem 18. stoljeća te željezničke pruge krajem 1873., koja je preko Duge Rese povezivala Rijeku s Karlovcem. Najstariji dijelovi grada, Kasar i Inzl, nastali krajem 19. st. kao moderna radnička naselja, danas predstavljaju vrijednu kulturnu industrijsku baštinu iz austrougarskoga razdoblja. Izgradnju ovoga naselja potaknuo je bečki industrijalac Jozef Jeruzalem.

Ogulin se smjestio podno planine Klek, na rijeci Dobri. Grad se sastoji od 24 naselja te broji više od 15 tisuća stanovnika. Razvio oko utvrde koju je izgradila velikaška obitelj Frankopan krajem 15. stoljeća, nakon osmanskog razaranja Modruša 1493. godine. Obrambena utvrda smještena je uz ponor rijeke Dobre, tzv. Đulin ponor. Intenzivniji razvoj grada bilježi se tek nakon izgradnje željezničke pruge Zagreb – Rijeka 1873. godine. Razvoj gospodarstva uglavnom je vezan uz razvoj drvne industrije. Prilikom preustroja Vojne krajine 1746. godine Ogulin je postao središtem pukovnije. Od kulturnih ustanova koje djeluju u gradu valja izdvojiti Zavičajni muzej iz 1967. godine koji je smješten u Starom gradu, a u njemu se nalaze arheološka, etnografska te alpinistička zbirka novije povijesti, kao i memorijalna soba Ivane Brlić-Mažuranić.

Na području Ozlja postoje tragovi prapovijesnih zajednica te tragovi rimske naseljenosti (Azelija). Ozalj se po prvi puta spominje 1244. godine kao slobodni kraljevski grad. Njime vladaju velikaške obitelji Babonići, Frankopani (od kraja 14. st. ) te Zrinski (od sredine 16. st.). Nakon smaknuća Petra Zrinskog 1671. godine grad slabi i propada. Tek sredinom 18. st., već ruševni grad pregrađuje se i obnavlja. Ozljem vladaju i obitelji Thurn i Taxis do 1928. godine kada ga preuzima Družba „Braće Hrvatskog Zmaja”. Današnje naselje počinje se razvijati ispod starog grada. Početkom 20. st. (1908.) u Ozlju na rijeci Kupi gradi se jedna od prvih hidroelektrana u Hrvatskoj. Građena je u neorenesansnom stilu te je danas kulturni spomenik. U sklopu srednjovjekovnog dvorca nalazi se i Zavičajni muzej. Do danas je u originalu očuvan tek manji dio starog dijela grada od kojih se ističu četverokutna kula, gotička kapela i pravokutna palača Nikole Zrinskog s gotičkim detaljima te most na ulazu koji je još tijekom prve polovice 19. st. bio pomičan.

Slunj se nalazi u geografskoj regiji Kordun, u blizini ušća rijeke Slunjčice u Koranu. O naseljenosti na području današnjeg grada iz vremena prapovijesti svjedoče arheološki nalazi gradina Suvi Slunj i Grkov Vrh. Postoje i ostaci rimskog naselja na Kneževu brdu u naselju Točak. Razvoj grada bilježi se početkom 14. st. kada velikaška obitelj Frankopan dobiva Drežničku županiju darovnicom kralja Karla Roberta. Krajem 15. i početkom 16. st. prodorom Turaka započinje vojna organizacija granice te Slunj postaje središtem kapetanije. Unatoč stalnoj ratnoj opasnosti bilježi se i razvoj gospodarstva, posebno mlinarenja u Rastokama. Za vrijeme francuske vladavine početkom 19. st. gospodarstvo se dalje razvija, izgrađuju se ceste, mostovi i razni drugi vojni objekti. Nakon ukidanja Vojne krajine krajem 19. st. Slunj postaje sjedištem kotarske oblasti. Početkom 20. st. grad postaje važno tranzitno mjesto preko kojeg se spajaju kontinentalni i primorski dio Hrvatske. Za vrijeme Domovinskog rata Slunj je teško stradao te je bio pod okupacijom do 1995. godine kada je konačno oslobođen. Od povijesnih znamenitosti u gradu svakako treba izdvojiti ruševine stare utvrde Frankopana iz 14. st. iznad kanjona Slunjčice i stari stražarski toranj Polterturm. Specifičnost Slunja su Rastoke, vodeničarsko naselje na ušću rijeke Slunjčice u Koranu iz 16. stoljeća.