Karlovac
Seljan, braća Mirko (Karlovac, 5. IV. 1871 – Peru, 1913) i Stevo (Karlovac, 19. VIII. 1876 – Ouro Preto, Brazil, 7. VI. 1936), hrvatski istraživači Afrike i Južne Amerike. God. 1899. pošli su na put oko svijeta i neko vrijeme bili u službi etiopskoga cara Menelika II., na čijem su dvoru obnašali povjerljive dužnosti i zauzimali visoke položaje u državnoj upravi.
Dragojla Jarnević (Karlovac, 4. siječnja1812. - Karlovac, 12. ožujka1875.), hrvatska književnica i učiteljica. Nakon školovanja u Karlovcu boravila je u više europskih gradova (Grazu,Trstu, Veneciji) radeći kao odgojiteljica i guvernanta u bogatim obiteljima. Po povratku u Karlovac, pokušala je osnovati privatnu djevojačku školu, a potom je podučavala djecu oba spola u vlastitom domu. Posebice je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica.
Vjekoslav Karas (Karlovac, 19. svibnja1821. - Karlovac, 5. srpnja1858.), hrvatski slikar, usavršavao se u Italiji. Smatran je začetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je važan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru.
Većeslav Holjevac (Karlovac, 22. kolovoza1917. – Zagreb, 11. srpnja1970.) hrvatskipolitičar, pisac i zagrebački gradonačelnik. U Karlovcu je pohađao gimnaziju, a zatim radio kao privatni namještenik i djelovao u sindikatima.
Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. svibnja1835. - Zagreb, 25. travnja1893.), bio je hrvatskipovjesničar, po struci pravnik. Bio je povjesničar skromnog ponašanja, ali prebogatih vrela intelektualne snage. Zvali su ga "Živi arhiv". Bio je akademik u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gospodarski potpredsjednik Matice hrvatske i autor velikog broja historiografskih članaka i više knjiga o povijestiHrvata.
Izidor Gross (Kislőd, Mađarska25. lipnja1860. – Sabirni logor Jasenovac, 1942.), hrvatski šahovski velemajstor i kantor "Židovske općine Karlovac". Gross je 1908. suosnivao i bio predsjednik "Karlovačkog šahovskog kluba", 1912. godine suosnovao je "Hrvatski šahovski savez". Objavio je članke o problemskom šahu u raznim inozemnim i domaćim časopisima-novinama.
Gajo Petrović (Karlovac, 12. ožujka1927. - Zagreb, 13. lipnja1993.), hrvatski filozof srpskog podrijetla, član Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Jedan od najvažnijih predstavnika praxis filozofije. Svoje je filozofsko usmjerenje označavao kao mišljenje revolucije.
Ljudevit Jonke (Karlovac, 29. srpnja1907. - Zagreb, 15. ožujka1979.), bio je hrvatskijezikoslovac i prevoditelj. Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao povijest jugoslavenskih književnosti, hrvatski jezik sa staroslavenskim i narodnu historiju s ruskim i latinskim.
Jelica Pavličić-Štefančić (Slunj, 4. veljače1954.), sprinterica iz Hrvatske. Aktualna je hrvatska rekorderka na 100m, na 200m na otvorenom i u dvorani i 400m u dvorani te je bivša rekorderka na 400m na otvorenom. Jelica je 1974. godine oborila svjetski rekord na 400 metara s rezultatom 50.98.
Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. kolovoza 1928. – Zagreb, 13. rujna 2017.), bio je hrvatski političar, scenarist, knjižar, leksikograf i povjesničar amater židovske nacionalnosti. Rođen je u Sarajevu, obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac, Ivo Goldstein, bio ugledni trgovac knjigama.
Stanko Lasić (Karlovac, 25. lipnja1927. - Pariz, 5. listopada2017.) je hrvatski književni teoretičar, povjesničar i esejist, poznati krležolog, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pred smrt je živio u Parizu.
Josip Vaništa (Karlovac, 17. svibnja1924.- Zagreb, 24. ožujka2018.), bio je hrvatskislikar, grafičar, pisac, akademik i umirovljeni sveučilišni profesor. Prvu je izložbu imao je 1952. godine s Miljenkom Stančićem, u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt. Tada ga je Miroslav Krleža, ravnatelj Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i književnik (a Vaništa je bio njegov pasionirani čitatelj) angažirao za suradnju sa Zavodom. Zamolio je Vaništu neka izradi pet njegovih portreta, te je on bio posljednji slikar kojem je Krleža pozirao.
Stjepan Mihalić, hrvatski književnik (Karlovac, 16. VII. 1901 – Karlovac, 12. IV. 1984). Završio Trgovačku akademiju u Karlovcu. God. 1950–55. bio je ravnatelj karlovačkoga profesionalnoga kazališta, a 1965–71. urednik časopisa Svjetlo.
Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka1928. - Zagreb, 5. veljače2007.), hrvatskipjesnik, akademik. Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebuhrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos".
Ivanka Boljkovac (Karlovac, 29. svibnja1955.), sopranistica, nacionalna prvakinja Opere HNK Zagreb i glumica. Rođena u Karlovcu gdje je završila srednju glazbenu školu s glavnim predmetima violinom i solo pjevanjem. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je u klasi profesorice Marije Borčić 1978. godine te magistrirala 1980. godine ulogom Elisabette u Don Carlosu. Iste je godine postala članica Opere HNK u Zagrebu. Odlukom Ministarstva kulture od 17. lipnja 2003. proglašena je nacionalnom prvakinjom.
Georgij Paro (Čačak, 12. travnja1934. - Zagreb, 4. svibnja2018.) bio je hrvatski kazališni redatelj. Adaptirao je razne prozna djela, oživljavao djela hrvatske kazališne baštine te režirao moderna dramska djela.
Ozalj
Slava Raškaj (Ozalj, 2. siječnja1877. - Stenjevec, Zagreb, 29. ožujka1906.), bila je hrvatskaslikarica, krštena kao Slavomira Friderika Olga. Osnovnu i srednju školu završila je u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču od 1883. do 1892. godine. Slava brzo razvija autentičan umjetnički izraz, a u prvi će plan izbiti sjećanja na njeno ozaljsko djetinjstvo.
Ivan Belostenec (Varaždin, 1593. ili 1594. - Lepoglava, 10. veljače1675.), hrvatski redovnik pavlin, kajkavski pisac i propovjednik, leksikograf. Autor je najznačajnijeg djela 18. st. u Hrvatskoj, latinsko-hrvatskog rječnika: „Gazophylacium seu Latino-Illyrcum onomatum aerarium“ (Zagreb 1740.).
Petar IV. Zrinski (Vrbovec, 6. lipnja1621. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja1671.), bio je hrvatskiban, vojskovođa i pjesnik. Petar Zrinski rodio se u Vrbovcu, mjestu istočno od Zagreba, a pogubljen je 30. travnja 1671. godine u Bečku Novom Mjestu. Otac mu je bio hrvatski ban Juraj (V.) Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy. Bio je praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja (IV.) Zrinskog, koji je dao tiskati prvu hrvatsku knjigu na kajkavskom narječju "Decretum tripartitum" u Nedelišću kraj Čakovca 1574. godine.
Ana Katarina Zrinska, rođ. Frankapan (Bosiljevo, oko 1625. – Graz, 16. studenog 1673.), hrvatska književnica, velikašica iz obitelji Zrinski. Bila je poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove.
Fran Krsto Frankapan (Bosiljevo, 4. ožujka1643. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja1671.), bio je hrvatskiplemić, vojskovođa i pjesnik iz velikaške obitelji Frankopan. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Stanovao je u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.
Ogulin
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja1874. – Zagreb, 21. rujna1938.), bila je hrvatskaknjiževnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njezine virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije). Svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.
Ilma de Murska (pravim imenom Ema Pukšec; Ogulin, 6. veljače1834. – München, 14. siječnja1889.) bila je hrvatskaopernapjevačica, koloraturnisopran. Svojom pojavom, ekscentričnošću i pjevačkim darom je bila metom pozornosti, gdjegod je djelovala. S uspjehom je nastupala na opernim pozornicama u Italiji, Mađarskoj i Španjolskoj.
Petar Stipetić (Ogulin, 24. listopada1937. – Zagreb, 14. ožujka2018.), hrvatskigeneral, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Najviše zapamćen po briljantnim vojnim akcijama u VRO Oluja i po potpisu kojim su mu se, kao generalu Hrvatske vojske, predale srpske paravojne snage nakon poraza u VRO Oluja
Slunj
Milan Neralić (Slunj, 26. veljače 1875. - Bečko Novo Mjesto, 17. veljače 1918.) je bio hrvatski mačevalac, prvi hrvatski olimpijac i prvi Hrvat osvajač medalje na Olimpijskim igrama. Bio je svestrani športaš: odličan plivač, izvrstan vježbač na ručama, preči i karikama, dizao je utege, a planinarenje mu je bilo velika strast. Natjecao se koncem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća za Austriju (jer je Hrvatska bila dijelom Austro-Ugarske).
Duga Resa
Miroslav Šutej (Duga Resa, 29. travnja1936. – Krapinske Toplice, 13. svibnja2005.), hrvatskislikargrafičar. Miroslav Šutej rođen u Dugoj Resi gdje završava osnovnu školu, a u Zagrebu završava srednju školu i Akademiju likovnih umjetnosti, koju upisuje 1956. godine – odsjek slikarstva i grafike. Na Akademiji je bio dio prve generacije studenata grafike, a diplomirao je 1961. godine u klasi profesora Marijana Detonija.
Irena Lukšić (Duga Resa, 10. ožujka 1953. − Duga Resa, 12. ožujka 2019.) hrvatska je spisateljica, prevoditeljica, znanstvenica i urednica. Živjela u Dugoj Resi. Pisala prozu, drame, eseje, televizijske i radijske drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog.
Antun "Tova" Stipančić, (Duga Resa, 18. svibnja 1949. - Zagreb, 20. studenoga 1991.), hrvatski stolnotenisač. "zlatna ljevica hrvatskog športa", višegodišnji državni prvak, tri puta europski prvak u parovima, prvak svijeta 1979. godine u igri muških parova te doprvak svijeta 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji. Godine 1975. proglašen za najboljeg športaša Hrvatske. Posebno poznat po dugogodišnjim uspješnim nastupima u paru s Dragutinom Šurbekom.
Barilović
Ivan Banjavčić (Barilović, 29. svibnja1843. – Heidelberg, 7. listopada1913.), hrvatski političar i dobrotvor. Podupirao je književnost i obrtništvo. U izvorima ga se spominje i pod imenom Ivan Banjavčević. Bio prvi načelnik grada Karlovca proširenog upravnim općinama – Banijom i Švarčom. Bio je gradonačelnik grada Karlovca, u razdoblju kad su pravaši bili uspješni u Karlovcu.
Bosiljevo
Laval Nugent od Westmeatha (Ballynacor, 3. studenoga1777. - Bosiljevo, 22. kolovoza1862.), bio je austrijski feldmaršal, vitez reda Zlatnog Runa, komandant reda Marije Terezije, rimski princ i skupljač umjetnina.
Kamanje
Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1. listopada1843. - Zagreb, 8. lipnja1914.), bio je hrvatskipovjesničar, političar i publicist, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rektor Zagrebačkog sveučilišta i predsjednik Matice hrvatske. Proglašen je za počasnog građanina Grada Zagreba.
Emilij Laszowski (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja1868. – Zagreb, 28. studenoga1949.), bio je hrvatskipovjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik. Uredio je županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici te surađivao na sređivanju građe više hrvatskih arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku.
Netretić
Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. svibnja1892. – Zagreb, 22. ožujka1955.), bio je hrvatski odvjetnik i političar, ban Banovine Hrvatske. Narodni zastupnik kotara Delnice, jedini ban Banovine Hrvatske od 1939. godine. Predsjednik izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije u Londonu postao je 1944. godine. S Titom je potpisao dva sporazuma koji su omogućili suradnju Titova partizanskog pokreta i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije.
Plaški
Omer-paša Latas (zaselak Latasi u Janjoj Gori u Lici, 24. rujna1806. – Istanbul, 18. travnja1871.), mušir (maršal) osmanske vojske srpskog podrijetla. Kao časničko dijete učio je kadetsku austro-ugarsku školu u Gospiću i stupio u austougarsku vojsku kao kadet-narednik.
Rakovica
Eugen Kvaternik (Zagreb, 31. listopada1825. - klanac Ljupča kraj Plaškoga, 11. listopada1871.), bio je hrvatskipolitičar, pravnik, pisac i revolucionar. Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarima Italije, Francuske i Rusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku 1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se 1867. godine nije vratio s ciljem ostanka u Hrvatskoj.
Ribnik
Juraj Križanić (Obrh, malo naselje kraj Lipnika, kod Ribnika, između 1617. i 1619. - Beč, 12. rujna 1683.), bio je hrvatski svećenik, teolog, pisac, jezikoslovac, glazbenik, političar te zagovornik crkvenog i slavenskog jedinstva. Križanić se smatra jednim od najranijih pristaša panslavenstva. Idejama o ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora i zloupotrebe Crkve, kao i pogledima na rad, ekonomiju i državnu upravu Križanić je jedinstvena pojava unutar hrvatske književnosti u 17. stoljeću.
